Vlastelinski sklop obitelji Eltz u Vukovaru jedna je od najmonumentalnijih feudalnih arhitektonskih cjelina u Slavoniji. Objedinjuje zgradu Dvora koja je služila kao rezidencija grofovske obitelji, četiri barokne kurije u kojima je bila smještena uprava velikoga feudalnog imanja, gospodarske zgrade sjeverozapadno od dvora, kapelu sv. Roka te Oranžeriju u Perivoju koji se od dvora pružao prema Dunavu. Sklop je smješten na povišenom terenu na prostoru nekadašnjega Novog Vukovara, uz glavnu cestu kojom se u grad dolazilo iz smjera Osijeka. Najstarija je građevina sklopa kapela sv. Roka podignuta 1740. godine, desetak se godina kasnije gradi najstariji zidani Dvor, a drugoj polovini 18. stoljeća pripadaju i četiri kurije koje su do početka Domovinskoga rata u velikoj mjeri zadržale izvorni izgled i oblikovanje. U 19. su stoljeću uslijedile sukcesivne dogradnje i pregradnje dijela sklopa smještenoga sjeverno od glavne ulice koji svoj konačni izgled dobiva velikom intervencijom započetom krajem 19. i dovršenom početkom 20. stoljeća u historicističkom slogu prema projektima bečkoga arhitekta Viktora Siedeka.

Zbog svojega je istaknutoga položaja u neposrednoj blizini dunavske obale na čijoj je suprotnoj strani bila locirana neprijateljska artiljerija, kao i zbog značenja simbola grada, sklop Eltz je teško stradao tijekom tromjesečne opsade grada Vukovara 1991. godine. Bombardiranjem s kopna i iz zraka teško su oštećena ili u potpunosti uništena krovišta sa pokrovima te zidane strukture svih građevina. Eksplozivna sredstva i požari koje su prouzročila uništili su drvene međukatne i krovne konstrukcije, stolariju prozora i vrata te dekorativne metalne i kamene dijelove. Zidane strukture, ponajviše pročelja, zadobile su probojne rupe od projektila različitih kalibara, a žbuka i dijelovi arhitektonske plastike teško su oštećeni direktnim pogocima ili rasprskavanjem projektila u neposrednoj blizini. Zbog svoje orijentacije, najteže je stradalo sjeverno pročelje Dvora, višekratno direktno pogođeno granatama te južno pročelje susjednoga Paviljona za goste koje je u potpunosti srušeno. Bogata unutrašnja oprema Dvora, mramorni kamini, kaljeve peći, štukature na svodovima i stropovima, kameni dovratnici i popločenja većinom su uništeni ili oštećeni krhotinama projektila te požarima. U razdoblju okupacije Vukovara do temelja su srušeni ostaci Kurije IV prilikom obnove susjedne zgrade. Nakon pada Grada Vukovara, dio fundusa Gradskoga muzeja Vukovar koji je ostao u zgradi Dvora, a koji nije bio uništen tijekom granatiranja, odnesen je u Srbiju, u ustanove kulture Novoga Sada i Beograda i od tamo nakon dugogodišnjih pregovora vođenih od strane pregovarača iz Ministarstva kulture RH sa odgovarajućim ministarstvima SRJ i potom i Republike Srbije vraćen je u Vukovar 2001. godine.

Nakon reintegracije Hrvatskoga Podunavlja u sustav Republike Hrvatske, počam od 1998. g., popisane su i procijenjene ratne štete te se započelo i s pripremama za obnovu spomeničke baštine. Građevinskoj su obnovi prethodila opsežna istraživanja arhivske i povijesne građe te analize kartografske građe, ulja na platnu te ostalih likovnih prikaza Vukovara i vlastelinskoga sklopa, starih razglednica i foto-dokumentacije, izrada snimaka i opisa zatečenoga stanja te konzervatorsko-restauratorska istraživanja na samim građevinama.

Istraživanjima se došlo do novih spoznaja o izvornom izgledu i oblikovanju te naknadnim promjenama na sklopu. Na osnovu rezultata istraživanja izrađena je valorizacija te prijedlozi obnove i prezentacije građevnih faza koje su ocijenjene kao kvalitativni vrhunac izgradnje sklopa, nakon čega je započela opsežna građevinska obnova praćena restauratorskim radovima.

Diana Požar, Hrvatski restauratorski zavod